Posredovanje (medijacija)

Povjest posredovanja (medijacije)

Djelatnost posredovanja (medijacije) se pojavila u veoma davnim vremenima. Povjesničari nalaze prve slučajeve u feničanskom trgovanju. Praksa se razvila u Antičkoj Grčkoj (koja je posrednike nazivala “proxenetas”), zatim u Rimskoj civilizaciji, počevši od Justinijanove Digeste iz 530-533. g.

Neke kulture su smatraju medijatore svetim figurama, dostojne posebnog štovanja, a uloga im se djelomično preklapala s onom tradicionalnih mudraca ili plemenskih poglavica. Članovi mirnih zajednica su često dovodili sporove pred lokalne čelnike ili mudrace kako bi riješili lokalne sukobe. Ovaj miroljubiv način rješavanja sukoba je bio posebno rasprostranjen u konfucijanskim i budističkim zajednicama.

Rimljani su imali razne nazive za posrednike, uključujući: internuncius, medium, intercessor, philantropus, interpolator, conciliator, interlocutor, interpres i na kraju medijator.

Posredovanje (medijacija) danas

Posredovanje (medijacija) je alternativni način rješavanja sporova, koji suprotstavljenim stranama omogućuje rješenje spora mirnim putem, izvan sudske procedure, pregovorima, uz pomoć medijatora. Posredovanje (medijacija) je dobrovoljan proces, osmišljen tako da ne bude prijetnja stranama u sporu, već da poštuje njihove potrebe i integritet.

Za razliku od sudskog postupka, posredovanje je značajno kraće, fleksibilnije i ekonomičnije, gdje stranke aktivno sudjeluju i dogovorom dolaze do zadovoljavajućeg rješenja. Dok se u sudskom postupku vodi računa samo o pravnim pozicijama stranaka, u postupku posredovanja (medijacije) se u obzir uzimaju interesi stranaka, koji mogu biti određeni i vjerskim, kulturnim i drugim faktorima.

Posredovanje (medijacija) ima strukturu, vremenski okvir i dinamiku koji nedostaju “običnim” pregovorima. Proces je privatan i povjerljiv, a u nekim državama i obvezan prije rješavanja sukoba sudskim putem.

Posrednik (medijator)

Posrednik (medijator) je specijalno obučena osoba (treća, neutralna, neovisna i nepristrana strana) koja stoji izvan i iznad spora i koja posreduje između dvije strane u cilju rješavanja njihovog spornog odnosa radi postizanja rješenja (sporazuma) u kojem će se svi osjećati kao pobjednici.

Posrednik (medijator) nije sudac, nije arbitar i nema pravo da savjetuje stranke. On ne može nametati rješenje, niti donijeti odluku. Njegova uloga je olakšati sam postupak posredovanja i da strankama pomogne da razumiju svoje interese kroz nezadovoljene potrebe (koje su i izazvale sukob), te da stranke zajednički pronađu sporazumno rješenje prihvatljivo za obje strane.

Medijatori (posrednici) koriste različite tehnike otvaranja ili poboljšanja dijaloga i empatije između strana u konfliktu, sa ciljem da se pomogne postizanje sporazuma.

U skladu sa zakonodavstvom Republike Srbije, posrednik (medijator) mora biti upisan u registar posrednika Ministarstva pravde Republike Srbije.

Primjena posredovanja (medijacije)

Posredovanje (medijacija) može biti primijenjena u bilo kojoj fazi rješavanja nastalog spora u oblasti bankarskih usluga, osiguranja, leasinga, imovinsko-pravnim odnosima fizičkih i pravnih osoba, gospodarskim, trgovinskim, radnim, potrošačkim, upravnim i kaznenim stvarima (naknada štete). Posredovanje je moguće kako prije obraćanja suprotstavljenih strana sudu, tako i poslije započinjanja postupka pred sudom, ali samo kada obje strane to predlože, jer je postupak medijacije zasnovan na načelima dobrovoljnosti, jednakosti i ravnopravnosti.

Ukoliko je zakonom propisana isključiva nadležnost suda ili drugog organa, posredovanje (medijacija) se ne primjenjuje.

Postupak posredovanja (medijacije)

Ukoliko se strane nisu drugačije sporazumjele, postupak posredovanja (medijacije) započinje prihvaćanjem prijedloga obje strane u sporu za pokretanje postupka.

Postupak medijacije je hitan i može trajati, po zakonu, do 60 dana, ali u praksi najduže par dana ili tjedana. Trajanje posredovanja (medijacije), zbog svoje vremenske ograničenosti, skraćuje dugotrajno vođenje sporova s neizvjesnim ishodom.

U postupku posredovanja (medijacije) svaka od strana iznosi svoj stav i mišljenje i tijekom postupka, uz pomoć posrednika (medijatora), sagledava svoje pozicije i interese u cilju postizanja najpovoljnijeg rješenja koje je prihvatljivo za sve strane. Vrijednost posredovanja je u promoviranju ideje mirnog, nenasilnog rješavanja sporova, tolerancije i međusobnog razumijevanja.
Posredovanje (medijacija) nema obvezujući karakter, te strane mogu od ovog postupka odustati u bilo kojoj fazi.

Postupak posredovanja (medijacije) se smatra okončanim postizanjem sporazuma stranaka na obostrano zadovoljstvo, uvažavajući obostrane interese. Ali, ako se sporazum ne postigne, postupak se okončava odlukom posrednika (medijatora), poslije konzultacije sa stranama, da se postupak obustavlja, jer nije dao željeno rješenje.

Učinak sporazuma

Sporazum postignut postupkom posredovanja (medijacije) ima snagu:

– vansudskog poravnanja, ukoliko je sastavljen u pisanoj formi i nije protivan javnom poretku,
– predstavlja izvršnu ispravu ako glasi na ispunjenje određene činidbe.

11 razloga ZA

– brže rješenje spora (vremensko ograničenje postupka),
– sve strane dobivaju,
– stranke zajedno dolaze do rješenja,
– pristupačnije je i jeftinije,
– sve informacije ostaju povjerljive,
– rješenje je postojano, a odnosi ne bivaju narušeni,
– stranke određuju pravila,
– uzimaju se u obzir osobne vrijednosti, kultura, običaji i tradicija,
– učinkovitost i ekonomičnost postupka,
– jednakost i neutralnost,
– postignut sporazum ima snagu izvansudskog poravnanja i/ili izvršne isprave.

Zašto posredovanje djeluje

Američka arbitražna asocijacija je objavila da preko 85% svih posredovanja rezultira sporazumom, čak i u onim slučajevima kada su neuspjeli svi prethodni pokušaji postizanja nagodbe i gdje su stranke potrošile znatne količine vremena i novca u pripremama za suđenje.

Postoji više razloga:

Pregovori između strana ili njihovih odvjetnika se najčešće ne dogode bez pomoći treće, neutralne osobe – posrednika. Odvjetnici se često ustručavaju iznijeti “razumne” ponude iz straha da se one ne protumače kao znak slabosti, ili da ih suprostavljena strana ne iskoristi kao početne točke za sljedeću rundu pregovora. Posredovanje pruža sigurno okruženje za pregovaranje, jer medijator može kontrolirati i usmjeravati komunikaciju. Na ovaj način se mogu izbjeći neproduktivne rasprave, dok će prijedlozi biti komunicirani samo ako mogu dovesti do rješenja.

U slučajevima kada je i došlo do nekih pregovora, često su neuspješni, jer strane nemaju suštinske pregovaračke sposobnosti. Odvjetnici često koriste teške pregovaračke taktike koje naglašavaju razlike u stavovima, umjesto da traže zajednički jezik za nagodbu. Pošto je posao medijatora držati stranke fokusirane na traženje produktivnih načina za rješenje, poziranja i teška pregovaranja su često smanjena ili eliminirana.

Posredovanje (medijacija) pruža priliku svim stranama da sjednu za pregovarački stol, kako bi isključivo raspravljali o nagodbi. Svi oni koji donose odluke neophodne da se riješi problem su obično prisutni. Oni koji donose odluke, koji bi inače možda bili nedostupni ili ometeni drugim poslovima, tada imaju priliku fokusirati se na postizanje dogovora.

Tijekom medijatorske sesije, svaka strana ima priliku izravno se informirati i utjecati na svoje protivnike u uvodnoj prezentaciji. Važna pitanja se mogu naglasiti i činjenice se mogu prikazati u povoljnijem svjetlu. Također, intenzitet osjećaja ili emocija jedne strane može biti prenešeni drugoj. Kao rezultat toga, medijatorske sesije obično pružaju svim stranama realniji prikaz stavova suprotstavljenih (koji nije filtriran kroz odvjetnike) i često rezultira razmatranjem ponuda, koje bi inače odbacili.

Posredovanje (medijacija) omogućuje svakoj strani “isprobati” prijedlog nagodbe na način da nasamo iznese prijedlog medijatoru na sastanku. Osim ako je ovlašten da to uradi, posrednik neće prenijeti prijedlog drugoj strani. Medijator, međutim, može primiti povjerljive prijedloge s druge strane. Kao posljedica toga, medijator će moći utvrditi je li prijedlog izvediv bez da ga druga strana čuje. To omogućuje svakoj strani da iznese opcije dogovora bez pregovaranja protiv svojih interesa ili da izgledaju kao da “popuštaju”.

Posredovanje (medijacija) nudi svakoj strani “realističan” pogled na svoj slučaj i kakve rezultate mogu postići na sudu. Kako stranama postaje jasno što mogu realno očekivati da ostvare, njihovi stavovi oko nagodbe postaju razumniji i fleksibilniji.

Posredovanje (medijacija) pomaže stranama u razvoju opcija za dogovor. Što je više razvijenih opcija, veće su šanse za uspjeh. Iskustvo pokazuje da se odvjetnici često fokusiraju na uspješno izlaganje činjenica, koje podržavaju njihove stavove, dok s druge strane zanemaruju razvijanje opcija za nagodbu. Posrednik (medijator) može pomoći stranama u pojašnjavanju svog pravog cilja i razmatranju alternativa, koje su možda previđene od strane odvjetnika.

Zaključak

Svrha posredovanja (medijacije) je DOGOVOR, koji suprotstavljenim stranama omogućava izbjegavanje trošenja vremena i novca na često dugotrajni sudski postupak. U sudskom postupku, donošenje odluke je na bazi utvrđenih činjenica koje su pravno relevantne za zakonito odlučivanje, što podrazumijeva utvrđivanje činjenica koje ponekad i ne idu u prilog strankama, čime se među njima produbljuje sukob i što dovodi do eskalacije poremećenih odnosa, dok posredovanje (medijacija) upravo služi rehabilitaciji i učvršćivanju poremećenih međuljudskih odnosa i smanjenju broja sporova koji se rješavaju pred sudom.

Naša usluga posredovanja je trenutno moguća samo na teritoriju Republike Srbije.