Informacija: Slika čajnika, koja je dana kao ilustracija teksta, jedan je od prvih 3D modela, izrađenih 70-ih godina 20. stoljeća.

Industrija i digitalni svijet su danas nezamislivi bez 3D modeliranja. 3D dizajn se koristi u: filmskoj industriji, medicini, arhitekturi, inženjerstvu. video igricama, CAD softveru i dr. Onaj dio koji je ostao “nepokriven” jest internet. Tu nastupamo mi i naše usluge, koje omogućavaju da 3D modeli postanu i dio interneta, kroz proces ugradnje ove vrste prezentacije na vašu web stranicu.

U nastavku ćemo vam dati detaljnija pojašnjenja vezana za: definiciju 3D modela, povijest WebGL tehnologije, usporedba 3D tehnologije sa postojećim i uobičajenim načinima prikazivanja proizvoda i/ili usluga na web stranicama, kao i vrste 3D modela koje mi radimo.

Različiti izvori različito definiraju 3D model – od skupa točaka u virtualnom svijetu do toga da je to matematička prezentacija virtualnog objekta u 3D prostoru.

Naša definicija 3D modela se bazira na funkciji koju on ima na vašoj web stranici i zato kažemo da je to precizan prikaz onoga što tvrtka nudi svojim potrošačima, kako bi ih detaljno informirala o svim aspektima proizvoda i/ili usluga koje im nudi.

Ili još jednostavnije, mi kažemo i pokažemo:

3D WEB VISION, u skladu sa svojom vizijom, vam želi približiti 3D tehnologiju, postaviti nove standarde i stvoriti nove navike – uporaba 3D prezentacije, kao nezamjenljivog načina prikazivanja proizvoda i/ili usluga u novoj eri internet tehnologije.

U web svijetu, promatrano iz našeg ugla, postoji širok spektar mogućnosti za prihvaćanje 3D modeliranja i njihovu ugradnju u web stranicu iz sljedećih razloga:
– 3D modeli mogu da predstavljaju bilo koji proizvod, bilo kakvu uslugu,
– 3D modeli mogu da se koriste kao ilustracija proizvoda, tehnologije proizvodnje itd. u bilo kojoj grani industrije, pa i onim granama koje nemaju direktan kontakt sa 3D modeliranjem, ili onim djelatnostima čiji su proizvodi ili usluge “nematerijalne” prirode (npr. intelektualne usluge),
– 3D može da se koristi na jedinstven i originalan način, koji ne mora biti usko povezan sa proizvodima ili uslugama kompanije (sve je stvar kreativnosti i dobre ideje).

Primjer 3D modela, koji može prezentirati stomatološke usluge:

Tehnologija koja je omogućila uvođenje 3D sadržaja na internet stranice je WebGL, koji se temelji na OpenGL ES 2.0 tehnologiji, popularnoj u domenu video igara, i pruža programsko sučelje za 3D prikaze na web stranicama.
Počecima WebGL-a se mogu smatrati Canvas 3D eksperimenti, koje je pokrenuo Vladimir Vukičević (iz Mozille) 2006. godine, kada je prvi demonstrirao prototip Canvas 3D tehnologije. Do kraja 2007. godine su i Mozilla i Opera napravili svoje zasebne implementacije. Početkom 2009. godine, neprofitni tehnološki konzorcij “Khronos Group” je pokrenuo WebGL radni tim, kome su se priključili stručnjaci iz Apple-a, Google-a, Mozille, Opere i drugih. Specifikacija verzije 1.0 WebGL-a je objavljena u ožujku 2011.
WebGL danas podržavaju svi popularni web pretraživači (Internet explorer 11+, Edge 13+, Mozilla Firefox 43+, Chrome 47+, Opera 34+) i može se smatrati standardom, kada je podrška pretraživača u pitanju.

Da biste imali potpuniju sliku o 3D prezentacijama i razlozima zbog kojih ih smatramo logičnim nastavkom razvoja internet tehnika prezentiranja, nudimo vam u kratkim crtama tehnološke opise, prednosti i nedostatke dosadašnjih načina prikaza proizvoda i/ili usluga (trenutno popularnih na internetu) u odnosu na novu, revolucionarnu 3D prezentaciju.

Fotografija ili slika

Prednosti:
– jednostavno ju je napraviti,
– kvaliteta produkcije ovisi o aparatu i softveru,
– popularna metoda predstavljanja, podržana od strane svih web preglednika.

Nedostaci:
– prikazuje predmet iz samo jednog ugla,
– loša percepcija oblika u prostoru.

Slideshow

Prednosti:
– moguće je prikazivanje predmeta iz više uglova,
– mogućnost atraktivnog dizajna prelaza iz slike u sliku, stvarajući slideshow.

Nedostaci:
– nepotpuna percepcija oblika u prostoru,
– pasivno promatranje objekta,
– ne postojanje standardiziranog formata samog slajda.

Video zapis

Prednosti:
– poboljšava percepciju karakteristika objekta u odnosu na slideshow ili fotografiju,
– podržano od strane svih web pretraživača,
– moguć audio zapis,
– postojanje web stranica specijaliziranih za emitiranje takvih prezentacija.

Nedostaci:
– pasivno promatranje objekta,
– često loša kvaliteta zapisa, tj. gubljenja na kvaliteti radi praktičnosti,
– potencijalno visoki troškovi produkcije.

Panoramski prikaz

Prednosti:
– jednostavno korištenje prikaza,
– pruža utisak pravog prostora.

Nedostaci:
– često pogrešno smatran 3D prikazom,
– relativno skupa usluga/aparatura neophodna za kvalitetnu izradu takvih prikaza,
– pregled prostora samo iz jedne točke gledišta,
– beskorisno za išta drugo, sem prikazivanja prostora.

3D prezentacija

Prednosti:
– moguć neprikosnoven prikaz detalja objekta,
– moguća interakcija i pokretljivost dijelova,
– moguća kontrola ugla gledanja,
– potpuna percepcija oblika u prostoru,
– potpuna percepcija prostora,
– podržano od strane svih popularnih web preglednika.

Nedostaci:
– zahtjeva određenu razinu kvalitete uređaja (računalo, mob. telefon) na kojem se prikazuje,
– relativno nepoznat način prikazivanja,
– nepostojanje standardiziranih alata za takav način prikazivanja,
– potrebno multidisciplinarno znanje (3D modeliranje, obrada slika za teksture, programiranje, web dizajn).

3D WEB VISION je 3D modele podijelio u 4 kategorije, ovisno o složenosti izvedbe i mogućnosti koje pružaju:
1. statični 3D modeli,
2. interaktivni 3D modeli,
3. automatizirani 3D modeli,
4. 3D okruženja.

Statični 3D modeli su namijenjeni prikazivanju izgleda objekta i njegovih vizualnih detalja. Ovakva vrsta prikaza ne nudi ništa više od toga, te se smatra najjednostavnijim prikazom.

Interaktivni 3D modeli su 3D modeli koji su programirani da reagiraju na određene akcije posjetitelja. Odluka da li 3D model treba buditi interaktivan ili ne, zavisi od nekoliko faktora: karakteristika stvarnog predmeta koji 3D model predstavlja, način na koji se rukuje sa stvarnim predmetom, želje našeg klijenta.
Osnovna ideja i cilj je proizvesti kvalitetan vizualni 3D prikaz objekta koji je ili klijentov konačan proizvod ili apstraktni prikaz nečega ne toliko opipljivog (npr. usluge koje klijent želi oglašavati). Ponekad je objekt interaktivan po prirodi, šta znači da ima pokretljivih dijelova, nije fiksnog oblika, ili reagira na specifičan način koji je važno predstaviti, šta se ne može postići statičnim 3D modelima. U tom slučaju, najbolji pristup je napraviti 3D model interaktivnim.
Interakcija može biti veoma jednostavna (jedan klik na 3D model), šta je pogodno za posjetiteljem, ali i ograničavajuće za 3D prezentaciju i njene mogućnosti i samim tim i kvalitetu.
Ako je objekt kojeg treba predstavljati takve prirode da jednostavna interakcija nije zadovoljavajuća, onda je najbolje rešenje povećati nivo složenosti interakcije. Što je složenija interakcija, ona proporcionalno otežava interakciju za posjetitelje, tj. zahtjeva od njih veću umješnost (vještinu, znanje) kako bi 3D prezentacija bila na zadovoljavajućem nivou. Ako je složenost tolika da se može opravdano reći da je prikazivanje na interaktivan način nepraktično, onda je najbolje 3D prikaz automatizirati djelom ili u potpunosti.

Automatizirani 3D modeli su u suštini isto što i interaktivni 3D modeli, samo bez (ili veoma malo) interaktivnosti modela i posjetitelja. Takvi prikazi su korisni kada je su u pitanju kompleksne promjene na objektu ili želja klijenta da se objekt maksimalno kvalitetno i detaljno prikaže svim posjetiteljima, pa i onim koji se ne snalaze najbolje u internet svijetu.

3D okruženja su virtualni prostori u kojem se prikazuju 3D modeli. Ona mogu biti od praktički praznih, do detaljno izrađenih, i služe kao svojevrsni ambijent 3D prezentacije. Kakav god bio 3D model, on zahtjeva mjesto gdje će se ugraditi. To je ono šta mi nazivamo 3D okruženjem.

Naš posao je, između ostalog, odabrati pravi način za svaku prezentaciju i ponuditi najbolje rješenje za naše klijente i njihove potrošače.